Pre svega, percepcija vremena zavisi od toga koliko novih iskustava doživimo tokom određenog perioda. Tokom detinjstva, gotovo svako iskustvo je novo, bez presedana, i našem mozgu je potrebno više vremena da doživljene stvari procesuira, uskladišti memoriju i sabere utiske.
Svaka od navedenih radnji će kasnije, u retrospektivi, za posledicu imati sporo prolaženje vremena, zahvaljujući mnoštvu novih kognitivnih procesa koji su se po prvi put odigrali u glavi deteta. Odatle i naša sećanja na školske godine koje nemaju kraj, ali i raspuste koji su delovali kao da traju večno.
Kod odraslih osoba, situacija je dramatično drugačija. Već do ulaska u tridesete godine, naš mozak je imao priliku da se upozna sa većinom bitnih kognitivnih procesa, i do tada je postao izuzetno dobar u skladištenju memorije – zbog ovoga naša svakodnevna iskustva bivaju smeštena u banku pređašnjih kalupa.
Da bismo izazvali sopstveni um da se sa njima nosi kao sa originalnim sadržajem iz rane mladosti, morali bismo ili da putujemo i izložimo se potpuno novom okruženju, ili pak da počnemo da učimo neku novu veštinu. Većina odraslih osoba ne može da priušti da ove stvari radi često – što iz finansijskih razloga, što zbog rastućeg broja obaveza koje dolaze zajedno sa starijim životnim dobom.
Prelep tekst. (◍•ᴗ•◍)Prelep tekst. (◍•ᴗ•◍)
A Tek je pocetak,
otkrivanja i preostalih stranica ♥♥♥
Odlican sajt.
Хвала од ♥
꒒ ০ ⌵ ୧ ♡
(。❤️‿❤️。)____ срећна нова година ___(。❤️‿❤️。)
Molba,
dobro jutro, MOLIM VAS, da omogucite dark mode.
lakse je za oci, tj chitanja tokom nocnog perioda 18-06h.
Hvala prijatno