Kineski san o svemiru

U poslednjih nekoliko nedelja, u svetu istraživanja svemira zvoni jedno ime – Kina. Od kada je pre 15 godina poslala prvog astronauta u orbitu, ova zemlja korača ka mestu vodeće svemirske sile u čizmama od sedam milja. Da li je na pomolu nova svemirska trka?

Kinesko odelo za astronaute
Foto: Wikimedia Commons
Piše: Nevena Grubač
za naučnopopularni časopis Odiseja

U vremenu toliko davnom da su mu jedini svedoci gotovo zaboravljeni mitovi i legende, na nebo se uzdiglo deset zastrašujućih sunaca. Goreći nemilosrdno, pretili su da spale Zemlju. Neustrašivi strelac Ji je svojim strelama oborio devet, i ostavio jedno Sunce da sija na nebu. U znak zahvalnosti, od bogova je dobio eliksir večnog života, koji je dao svojoj voljenoj ženi Čange na čuvanje, jer nije želeo večnost bez nje.

Ali, dok je jednog dana Ji bio u lovu, njegov šegrt je pokušao da ukrade eliksir za sebe. U očajničkom pokušaju da ga sačuva od lopova, Čange je popila napitak i uzdigla se na nebesa. Za dom je odabrala Mesec, želeći da uvek bude blizu svog Jia. Tako bar kaže jedna od brojnih verzija priče.

Možda kineska letelica Čange 4 nije zatekla mitološku boginju Meseca svog naroda, po kojoj je dobila ime, kada se početkom godine prizemljila na udaljenu stranu našeg satelita, ali je sigurno načinila istorijski korak i svrstala Kinu u vodeće svemirske sile. Učinila je to gotovo nehajno, gotovo u prolazu, bez pompe, fanfara i konfeta – na sličan tihi, suptilni način na koji nam se ponekad čini da se Kina uspinje lestvicama hijerarhije i na drugim relevantnim poljima.

Najmnogoljudnija zemlja na svetu se u poslednjih 15 godina, od kada je poslala svog prvog astronauta u orbitu oko Zemlje, probijala na scenu istraživanja svemira dolazeći sve više u fokus javnosti. Postoje očekivanja da će Kina u novu svemirsku trku koja je na pomolu doneti osveženje i novi osećaj konkurentnosti, koji je ovom polju u prošlosti bio toliko potreban.

Mada je Kina na svemirsku scenu zvanično ušla razvojem raketnog programa pedesetih godina prošlog veka, prvi satelit nije lansirala do 1970. godine. Sovjeti su tada već uveliko leteli u svemir, a Amerikanci ostavljali tragove stopa na Mesecu. Svoje prve odvažne korake ka kosmosu načinila je tek lansiranjem programa Šenzou, i njegovim velikim uspehom 2003. godine.

Tom prilikom je Jang Livei, prvi kineski građanin u svemiru, proveo 21 sat u orbiti oko Zemlje. Nakon Sovjetskog Saveza i Sjedinjenih Država, Kina je postala treća država u istoriji koja je poslala čoveka u svemir, i nikako nije imala u planu da ostane u senci svojih prethodnika.

 

Change 4 na dalekoj strani Meseca
Foto: CNSA, Wikimedia Commons

Faza dva je podrazumevala još odvažniju misiju. Nakon samo dva svemirska leta sa posadom, odnosno pet godina nakon svog prvenca, Kina nije prezala od koračanja kroz vakuum u čizmama od sedam milja, i 2008. godine je u svemirsku šetnju poslala dvojicu svojih astronauta.

Zai Zigang, general vazduhoplovstva Kineske narodno oslobodilačke vojske, izašao je 27. septembra iz letelice Šenzou 7. Dok mu je iza leđa matična planeta krasila kadar, mahnuo je kameri i izgovorio: „Pozdravljam kineski narod, i narode sveta“. Zatim je proveo 22 minuta u otvorenom svemiru. Kina je nezaustavljivo stvarala istoriju.

Sledeći korak bilo je pronalaženje načina da, nakon što su došli, i ostanu u svemiru. Program Tiangongotpočeo je 2011. godine sa dugoročnim ciljem lansiranja modularne svemirske stanice. Početak je bio nešto skromniji – u svemir je poslata manja orbitalna laboratorija Tiangong 1. Bila je operativna dve godine, a posetile su je ukupno tri Šenzou letelice – jedna automatizovana i dve sa ljudskom posadom.

Samo godinu dana nakon lasniranja, letelica Šenzou 9, noseći troje ljudi i među njima prvu astronautkinju iz Kine, pristala je na laboratoriju Tiangong 1, i izvela prvo dokiranje kineske letelice sa posadom. Eksperimentalna laboratorija je deorbitirana u aprilu prošle godine, nakon što je Kina izgubila kontrolu nad objektom.

Međutim, projekat Tiangong nije završen deorbitiranjem prve laboratorije, već je, u skladu sa čitavom istorijom kineskog istraživanja svemira, izuzetno ambiciozan i dugoročan. Za razliku od Nase, Roskosmosa, Kanadske svemirske agencije i ESA, čiji su najveći uspesi bili direktna posledica međusobne saradnje, Kina kroz svemir korača sama i nezavisna, naizgled potpuno nezainteresovana za kolaboraciju sa ostatkom sveta. Na sličan način planira i da nastavi.

Naime, finalna faza projekta Tiangong je potpuno funkcionalna, modularna svemirska stanica u orbiti, u kojoj će trajno boraviti po troje kineskih astronauta. Planirano je da centralni modul bude težak 20 tona, i da ga prate dva manja, istraživačka modula. Stanica će imati i svoj transportni, teretni brod.

Po najavi kineske administracije, svemirska stanica bi trebalo da bude operativna do 2023. godine. Baš u to vreme, ali svakako ne pukim slučajem, očekuje se penzionisanje najvećeg međunarodnog projekta u istoriji – Međunarodne svemirske stanice.

 

Rover Jutu 2 na dalekoj strani Meseca
Foto: CNSA, Wikimedia Commons

U video intervjuu sa astronautom tokom misije Šenzou 10, kineski predsednik Si Đinping je rekao: „San o svemiru je deo sna o snažnijoj Kini“. Međutim, snovi Kine o svemiru idu dalje od niske Zemljine orbite. Trećeg dana nove godine, svet se probudio uz vest da je kineska robotska sonda Čange 4 bezbedno sletela na 200 kilometara širok Mesečev krater Von Kármán, i time postala prva letelica koja je ikada izvršila meko sletanje na udaljenu stranu Meseca.

Kina konačno nije treća. Sada je prva, i sa pravom ponosna na tu činjenicu. Nije slučajno što nijedna druga zemlja to ranije nije učinila. Sletanje na daleku stranu Meseca – koju nećemo popularno nazivati tamnom stranom, jer dobija istu količinu sunčeve svetlosti kao i ona nama bliska – izuzetno je komplikovan poduhvat.

Naime, našem prirodnom satelitu je potrebno isto vremena da se jednom okrene oko svoje ose, kao i da napravi jedan krug oko Zemlje. Upravo zbog toga uvek vidimo samo jednu njegovu stranu. S obzirom na to, komunikacija između letelice stacionirane na udaljenoj strani Meseca i tima naučnika na Zemlji bila bi gotovo nemoguća, jer bi kamenito telo Meseca blokiralo signal sa lendera. Kina je ovaj problem rešila slanjem satelita u svemir, koji će služiti kao predajnik između sonde i Zemlje.

Samo nekoliko sati nakon sletanja sonde, sa rampe lendera se na površinu Meseca uz pomoć svojih šest točkova otkotrljao lunarni rover Jutu 2. Imu mu u prevodu znači zec od žada, koji je u kineskoj mitologiji jedini kompanjon boginje Čange na Mesecu. Fotografije koje je načinio lender ostavljaju bez daha.

Na njima, Jutu uveliko hoda neistraženom stranom Meseca, raširenih solarnih panela, poput krila, ostavljajući brazde tragova u mekoj, mesečevoj prašini iza sebe. Čitav svet slavi sa Kinom koja, oprezna i uzdržana, na svojim lokalnim televizijama na dan sletanja u prvi plan ipak stavlja svog predsednika, a ne Mesec.

Deo misije Čange bio je i eksperiment vezan za biosferu, pa je na naš prirodni satelit poslato nekoliko vrsta biljaka: seme pamuka, uljarice, arabidopsisa – poznatog i kao Talova grbaštica ili mišje uho – kao i krompir i kultura kvasca. Poslata su i jajašca vinskih mušica.

Fotografije koje je lender poslao nazad na Zemlju pokazuju semena krompira, uljane repice i pamuka kako uspešno klijaju, postavši prve biljke u istoriji uzgojene na Mesecu. Ovaj revolucionarni eksperiment je od ogromnog značaja, jer može promeniti način na koji posmatramo budući život ljudi u svemiru, i njihovu ishranu, kao izuzetno bitan faktor.

 

Mesto sletanja sonde Čange 3
Animacija: NASA

Mada je zakasnila na prvobitnu svemirsku trku, veoma je moguće da će Kina biti ta koja će započeti sledeću. Najavljeno je da će Čange 5 do 2020. godine sleteti na Mesec, prikupiti uzorke, a zatim se sa njima vratiti na Zemlju.

U preliminarnim planovima je i da kineski astronauti hodaju Mesecom do 2030, a priča se i o bazi na površini prirodnog satelita, koja će služiti prvenstveno za eksploataciju bogatih Mesečevih prirodnih resursa, ali i kao lansirna platforma za druge misije. Do tada bi pomenuta svemirska stanica već uveliko trebalo da bude operativna.

Ambiciozni planovi i najave istih dolaze u salvama iz Kine, koja je od Zemljine niske orbite, preko Meseca, usnila i Mars. U svom nastojanju da se učvrsti kao vodeća svemirska sila, uz Ameriku i Rusiju, Kina shvata da će joj jedino Crvena planeta omogućiti taj status. Slanje astronauta na Mars je svakako nešto na šta će sledeća svemirska trka biti fokusirana, i što će zemlju koja u tome prva uspe učvrstiti na tronu vodeće svemirske sile.

Međutim, čak i za Nasu, Mars je i dalje samo san. Iako smo susednu planeti naselili populacijom rovera i sondi, slanje čoveka predstavlja potpuno drugi tehnološki nivo kom, nažalost, i dalje nismo potpuno dorasli.

Roboti su bezbednija, manje osetljiva i jeftinija opcija nego ljudi, a danas mogu da urade većinu eksperimenata kao i čovek. Vodeći se opštim trendom, Kina je najavila slanje robotske letelice na Mars krajem sledeće godine. Međutim, samo će ljudske stope na Crvenoj planeti doneti primat u svemiru pojedinačnoj naciji. Ukoliko je to cilj za Kinu, kompromisa nema. Moraće da igra na krupno, a deluje da će upravo tako i činiti.

Džoan Džonson-Friz, profesor na Koledžu američke ratne mornarice, prokomentarisao je da postoji veoma visoka šansa da će naredni radio prenos sa Meseca biti na mandarinskom jeziku. Administrator Nase, Džim Brajdenstajn, preko Tvitera je odgovorio: „Hmmm… naši astronauti govore engleski.“ Amerika neće lako predati štafetu. Čak i ako Kina ne uspe u svim svojim velikim planovima, definitivno ucrtava start liniju nove svemirske trke, preko potrebne čitavom svetu u novom kosmičkom dobu koje dolazi.



Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *