Pucanje leda: Santa veličine dva Njujorka napušta Antarktik

Velika pukotina, koja je mirovala 35 godina, rapidno cepa ledenu policu na dva dela, potencijalno ugrožavajući stabilnost leda u regionu i bezbednost obližnje stalno naseljene istraživačke stanice. Ocepljena santa će biti veličine dva Njujorka

Na satelitskom snimku se vidi progres pukotine zaključno sa januarom 2019, zajedno sa prvobitnom lokacijom stanice Halley IV, zatvorenom 1992, koja je zatim otvorena na drugoj lokaciji pod imenom Halley VIa
Izvor: NASA Earth Observatory, Joshua Stevens, Landsat satelit, U.S. Geological Survey.

Pukotine koje su se pojavile na Brantovoj ledenoj polici na Antarktiku će u skoroj budućnosti odvojiti veliku ledenu površinu od kopna. Nova santa leda, koja će nastati u procesu rascepljenja, biće površinom duplo veća od grada Njujorka. Cepanje će dovesti u pitanje bezbednost ljudi na obližnjoj stalno naseljenoj naučnoustraživačkoj stanici, Heli VIa (Halley VIa).

Ledene police su velike ledene platforme koje plutaju po površini mora, ali su i dalje spojene sa kopnom. Nastaju kada glečeri, klizeći ka obali, jednim svojim delom nalegnu na vodu, a drugim ostanu na suvom. Postoje samo na Antarktiku, Grenlandu, u Kanadi i na ruskom delu Arktika.

Brantova ledena polica je jedna od najtemeljnije nadziranih polica na planeti. Mreža od 17 GPS uređaja, u koje spadaju ESA i NASA svemirski sateliti, konstantno prati situaciju sa njenim osetljivim ledom.

Upravo zahvaljujući Nasinom Landsat 5 satelitu, možemo uporediti dve fotografije na kojima se uočava progres odvajanja sante. Prva fotografija je nastala u januaru 1986. godine, a druga u januaru 2019.

Fotografija Brantove ledene police iz 2019, na kojoj se jasno vidi progres centralne velike pukotine, kao i manja pukotina u gornjem delu slike, u blizini McDonald regiona
Izvor: NASA Earth Observatory, Joshua Stevens, Landsat satelit, U.S. Geological Survey.

Na fotografiji iz 2019. (slika iznad) se u gornjem delu uočava manja pukotina, po prvi put opažena pre 3 godine, koja se širi ka istoku. Međutim, pravu pretnju predstavlja velika pukotina iz centralnog dela slike. Iako mirna i stabilna poslednjih 35 godina, nedavno je ubrzala svoje širenje na oko 4 kilometra godišnje u pravcu severa, i u nekom trenutku će se neumitno spojiti sa manjom.

Kada se dve pukotine spoje, deo ledene police koji se nalazi iznad vode će se odvojiti u ledenu santu površine od oko 1.700 kvadratnih kilometara. Čak i ovakvih dimenzija, neće uzeti status najveće sante leda na Antarktiku, čak ni približno, ali će svakako postati najveća santa koja se odvojila od Brantove police – bar od 1915, kada su počela posmatranja i izučavanja ovog dela najjužnijeg kontinenta.

Veliko pitanje koje se postavlja je na koji će se način ovaj proces cepanja odraziti na onaj deo ledene police koji ostaje pripojen kopnu. Ukoliko ga destabilizuje, što je jedna od opcija koju očekuju geolozi, bezbednost istraživačke stanice koja se nalazi na svega nekoliko kilometara od pukotine može biti ugrožena.

Satelitski snimak iz 1986, na kome se centralna pukotina gotovo i ne vidi.
Izvor: NASA Earth Observatory, Joshua Stevens, Landsat satelit, U.S. Geological Survey.

Stanica Heli IV (Halley IV) je ustanovljena 1955. godine, i predstavlja platformu od internacionalnog značaja za zemaljska, atmosferska i svemirska istraživanja. Na njoj je 1985. godine otkrivena ozonska rupa, a 70 naučnika leti i 17 zimi svakodnevno izučava klimatske promene i globalno podizanje nivoa mora.

Na starijoj od dve satelitske fotografije se vidi prvobitna lokacija stanice (Halley IV), koja je 1992. zatvorena, da bi 2016. bila relocirana i ponovo otvorena na bezbednijoj lokaciji, uzvodno od pukotine, što se vidi i na novoj satelitskoj fotografiji (Halley IVa). Stanica je tokom svoje istorije nekoliko puta bila zatvarana, kada bi vremenski uslovi postajali suviše rizični za boravak  ljudi.

Naučnici kažu da su cepanja ledenih polica normalna stvar na Antarktiku, ali da su eskalacije tipa koji se trenutno dešava na Brantu ipak nepoznate u ovom regionu. Nastavljaju budno da prate situaciju, spremni da reaguju ukoliko se rizik po istraživačku stanicu ispostavi neizbežnim.

 



Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *