Na korak do izlečenja Alchajmerove bolesti

Ove godine počinje masovno kliničko testiranje leka koji bi mogao ne samo da spreči pojavu simptoma, već i dovede do potpunog izlečenja ove bolesti, nalazi nova studija objavljena 23. januara. Radi se i na izradi vakcine.

Foto: Huyen Nguyen, Unsplash

Kako globalna populacija postaje sve starija, tako se demencija penje sve više na lestvici glavnih uzročnika smrti u medicini, trenutno zauzevši peto mesto. Čitavih 70% slučajeva smrti izazvanih demencijom pripisuje se jednoj od najvećih misterija moderne medicine – Alchajmerovoj bolesti.

Međutim, ove godine počinje masovno kliničko testiranje leka koji bi mogao ne samo da spreči pojavu simptoma, već i dovede do potpunog izlečenja ove bolesti, nalazi nova studija objavljena 23. januara. Radi se i na izradi vakcine.

Naizgled neobična veza između Alchajmera i upalnih dentalnih procesa naučnicima nije nova. Studije su našle da bi do sada neuhvatljivi uzročnik ove bolesti mogla biti Porphyromonas gingivalis – bakterija koja izaziva hroničnu upalu desni. Ono što je novo i na čemu se bazira i potencijalni lek su toksini ove bakterije, koji su identifikovani i protiv kojih je razvijen blokator na koji bakterija za sad nije pokazala rezistentnost, kao što je to ranije bio slučaj sa pokušajima lečenja antibioticima.

Naime, ranija istraživanja su pokazala da u mozgu obolelih često dolazi do taloženja amiloid i tau proteina, za koje se nije moglo pokazati odakle oni tu. Ispostavlja se da se pojave plaka amiloid i tau proteina objašnjavaju neobičnim imunim odgovorom na bakterijsku infekciju desni.

Tokom jednog istraživanja, naučnici su zarazili miševe Porphyromonas gingivalis bakterijom, koji su razvili naslage u mozgu praktično preko noći. Svaka pojedinačna naslaga je u sebi imala po jednu bakteriju.

Ovo je nagnalo naučnike da zaključe sledeće: ukoliko je bakterija, virus ili neki drugi patogen pronašao način da probije krvno-moždanu barijeru i završi u mozgu, imuni sistem bi mogao aktivirati lučenje amiloid proteina kako bi se odbranio od infekcije. Međutim, ako se naslage ovog proteina ne razbiju i raščiste na vreme, moglo bi doći do upalnog procesa koji uzrokuje pojavu tau proteina, koji zatim izaziva odumiranje neurona i pojavu Alchajmerove bolesti.

„Amiloid je istovremeno i blagoslov i kletva“, rekao je profesor Semjuel Gendi, stručnjak za Alchajmerovu bolest iz Maunt Sinaj bolnice u Njujorku.

Foto: Thacker, Unsplash

Sada su u mozgovima ljudi preminulih od ove bolesti pronađene upravo bakterije koje izazivaju hroničnu upalu desni, a kada se u obzir uzmu i sva prethodna istraživanja koja su dovela u vezu bakteriju, naslage proteina i neurološka oštećenja, stiče se opšta slika koja se ne može ignorisati.

„Kada se nauka složi iz većeg broja nezavisnih laboratorija, kao sada, to bude veoma ubedljivo“, rekla je Kejsi Linč iz farmaceutske kuće Korteksim (Cortexyme), koja je u novoj studiji pronašla toksične enzime koje bakterija Porphyromonas gingivalis koristi kako bi se hranila ljudskim tkivom. Enzimi su pronađeni u 94% slučajeva pri ispitivanju moždanih uzoraka obolelih od Alchajmera.

I bakterija i enzimi su pronađeni u većoj razmeri kod pacijenata koji su imali dramatičniji pad kognitivnih sposobnosti, i kod kojih su amiloid i tau bili prisutni u većim naslagama. Tim je pronašao bakteriju i u kičmenoj tečnosti živih pacijenata, što bi moglo dovesti do revolucije u dijagnostikovanju ove bolesti.

Korteksim je razvio lek koji blokira dejstvo toksičnih enzima odgovornih za inicijalne upalne procese u mozgu. Pri eksperimentu na miševima, lek je smanjio upalu, zaustavio lučenje amiloida, ublažio moždanu infekciju i čak spasio oštećene neurone.

Krajem prošle godine, blokator je prošao testove bezbednosti na ljudima. Kod pacijenata koji učestvuju u eksperimentalnoj fazi već se vide poboljšanja. Ove godine Korteksim planira veliko kliničko testiranje. Ukoliko se ispostavi uspešnim, ovaj lek bi mogao spasiti živote milionima ljudi širom sveta.

Mada je starenje najveći rizik za dobijanje Alchajmerove bolesti, ona nije normalan deo procesa starenja. Samo u Americi postoji oko pola miliona pacijenata sa ranim simptomima ove bolesti, od kojih su je neki dobili već u četrdesetim godinama života. Simptomi variraju od blažih problema sa memorijom, do nemogućnosti funkcionisanja usled gubitka vizuelno-prostorne percepcije. Očekivani životni vek nakon dijagnoze i prvih simptoma je oko 10 godina.

 



Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *