Dan prekoračenja resursa: Zemlja je od danas u ekološkom dugu

Dan prekoračenja, ranije poznat i kao Dan ekološkog duga, predstavlja onaj trenutak tokom kalendarske godine u kom čovečanstvo potroši više resursa nego što je planeta u stanju da obnovi.

 

Foto: Nathan Dumlao, Unsplash

 

Kada bi planetarni resursi bili sadržaj našeg bankovnog računa, od danas bismo živeli na kredit.

Dan prekoračenja, ranije poznat i kao Dan ekološkog duga, predstavlja onaj trenutak tokom kalendarske godine u kom čovečanstvo potroši više resursa nego što je planeta u stanju da obnovi.

Ove godine, taj dan je pao u ponedeljak, 29. jula. Od danas, možemo smatrati da živimo ekološku pozajmicu za ovu godinu.

Datum ulaska u godišnji resursni deficit računa Global Footprint Network, međunardona neprofitna organizacija. Kampanja kojom se Dan prekoračenja svake godine promoviše u javnosti, podržana je od strane velikog broja udruženja koja se bave ekologijom.

ANTROPOCEN: DOBA NOVOG IZUMIRANJA

Trenutak ulaska u ekološki dug se računa tako što se Zemljina biomasa – količina resursa koje planeta generiše tokom godine – podeli sa globalnim ekološkim otiskom, koji je predstavljen potrošnjom resursa za datu godinu.

Rezultat se množi sa 365, brojem dana u neprestupnoj godini u Gregorijanskom kalendaru.

Iz godine u godinu, Dan prekoračenja stiže sve ranije, a planetarni resursi se sve brže troše i sporije obnavljaju, poručuju iz Global Footprint Network.

 

Dan prekoračenja stiže sve ranije, što se vidi na prikazu za period od 1969. do 2018. godine.
zvor: Wikimedia Commons

 

Kriticizam

Iako se većinom smatra da svetski Dan prekoračenja predstavlja jednu od korisnih kampanja za skretanje pažnje na ekološku krizu koju čovečanstvo živi ali i ignoriše, neki stručnjaci, kao i istraživački centri, kritikuju metodologiju koja je korišćena pri računanju ovog datuma.

Robert B. Ričardson, ekološki ekonomista sa Univerziteta u Mičigenu, smatra da čitav pokret ima pozitivan kontekst, i da je publicitet vezan za ovu temu vrlo značajan u borbi protiv negiranja ekološke krize.

Međutim, formula koja računa ulazak u resursni dug je zasnovana na globalnom ekološkom otisku, koji je gotovo nemoguće izračunati, i koji je neupotrebljiv u bilo kom naučnom kontekstu, smatra Ričardson.

 

Foto: Marija Zaric, Unsplash

 

Ekološki otisak – nauka ili pseudonauka?

Uopšteno rečeno, ekološki otisak je ona količina prirode koja je potrebna za podržavanje životnog stila ljudi.

On predstavlja udar koji čovečanstvo vrši na životnu sredinu, a meri se resursima zemlje i vode koji su neophodni kako da prozvedu hranu i vodu, tako i da asimiluju otpad koji ljudi stvaraju.

Majkl Šelenberger, suosnivač Brejktru Instituta za istraživanja o životnoj sredini, poznat je kao kao eko-modernista i dobitnik je nagrade Heroja zaštite životne sredine časopisa Tajm za 2008. godinu.

Šelenberger je jedan od potpisnika studije u kojoj je globalni ekološki otisak, kritikovan i ranije od strane stručnjaka, opisan kao pseudo-naučni koncept.

ŽIVOTINJSKE VRSTE ISTREBLJENE U 2018. GODINI

Komponente kojima se otisak meri, uključujući resurse hrane i deforestaciju, u studiji su predstavljene kao u porastu, a ne u padu – kako neprofitne organizacije često žele da ih predstave.

Jedini kriterijum sa kojim se i studija i pobornici ekološkog otiska slažu je taj da čovečanstvo konzistentno podiže svoj ugljenični otisak na planeti.

Šelenberg kao rešenje navodi tzv. dekarbonizaciju – preusmeravanje na izvore energije koji ne povećavaju ugljenični otisak, poput nuklearne.

 



Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *